BOŽIĆ – BOŽJA IGRA

BOŽIĆ – BOŽJA IGRA

 

BOŽIĆ – BOŽJA IGRA

Dragi moji Boscovci,
Svima Vama, članovima uprave, trenerima, igračima – od najmlađih do najstarijih, Vašim dragim roditeljima i prijateljima, želim ČESTIT BOŽIĆ i SRETNU NOVU GODINU ispunjenu Božjim mirom, radošću i blagoslovom.
Božić je najveći Božji dar! Gospodin nam daruje samoga sebe! Za nas se rodio, s nama živi i za nas živi. Otkrio nam je neizmjerna bogatstva svoje ljubavi kako bismo i mi, po njemu i radi njega, ljubili sve što je lijepo, plemenito i sveto, ponajprije život sa svim ljepotama. Bog, ljubitelji ljudi, uči nas ljubiti svakoga čovjeka – jer on je u svima prisutan!
Bog je u Božiću postao mali Bog – Božić, maleno djetešce, da i mi u svima malenima možemo prepoznati i ljubiti Boga i tako sami postati Bogu slični!
Don Bosco, čije ime s ponosom nosimo i u njegovo ime igramo, rekao je svojim dječacima i mladima: Moj je život biti s vama! Božić je blagdan Božje prisutnosti s nama i njegove neizmjerne igre ljubavi i radosti. Bog je s nama zaigrao igru koja nikada ne prestaje!
Svima vama, dragi moji Boscovci, SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ, ispunjen Božjim mirom, radošću i blagoslovom!
Predsjednik KK BOSCO
don Ivan Marijanović

(Dajem Vam ovdje mali prilog – razmišljanje o Božjoj igri s čovjekom)

 

IGRA – BOŽJI DAR

Ako je istina da je igra slobodna aktivnost koja nema drugog cilja osim u sebi samoj, onda je Bog najveći igrač, jer on je apsolutno slobodan. Sve što radi radi iz svoje slobode. Iz čiste igre stvara svijet i čovjeka kao krunu stvaranja, sve je samo igra i sve je stvorio igrajući: Deus ludens. Bog igrač! Zato je čovjek po igri najsličniji Bogu, bogolik: homo ludens! Čovjek igrač!
Nema ničega uistinu božanskoga a da ne bi našlo odjeka u srcu čovjeka (usp. GS 1). Ako Bog privlači svojom dobrotom, ljepotom i ljubavlju, kako bi onda čovjek mogao ostati ravnodušan? Ako se Bog igra i želi (se) igrati s čovjekom, nije li onda igra sama bit čovjeka? Dakako igra u najplemenitijem smislu, igra kao život slobode i ljubavi. Zato Crkva ne može zanemariti to područje jer je ono vezivno tkivo Boga i čovjeka, a narav je Crkve baviti se upravo tim odnosom Boga i čovjeka. Zato je igra u Crkvi kod kuće i Crkva u igri je kod kuće!

Crkva treba igrati kao što je igrao njezin učitelj: pošteno i do kraja, predajući se potpuno igri ljubavi i zanosa. Igrati kao što je on igrao, to je poziv svakom kršćaninu! I nema veće ljubavi nego svoj život založiti u igri života za život bližnjega!
Igra je prirođena čovjeku. Ona je ne samo u čovjekovoj naravi nego prava narav čovjeka. Igra (i šport kao kodificirana igra) aktivnost je u pokretu, ludičkog karaktera, upućena na suigrača (natjecatelja), kodificirana u sustav pravila po kojima se mogu mjeriti i uspoređivati postignuti ishodi. Može to biti definicija igre.
Čovjek po igri izražava sebe i svoje sposobnosti, upućen je na suigrača u zadanom sustavu pravila, čime postaje ne samo aktivan nego i društveno aktivan a njegov ulog i doprinos postaje usporediv i mjerljiv. Time osim osobne dimenzije razvija i društvenu, a pravila ga upućuju na nadilaženje vlastitih ograničenja i ulazak u sferu općevažećih vrijednosti. Nije u igri samo tijelo, nego i duša i duh; sloboda, kreativnost i suradnja. Plod toga zalaganja i rada jest radost podijeljena s drugima, a to je ostvarenje smisla sveukupne igračke aktivnosti. Nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u srcima Kristovih učenika. (GS 1)

Bog ne poništava ono ljudsko što je stvorio, nego usavršava njegovu narav, uzdiže u zajedništvo sa sobom koji je po naravi zajedništvo i time daje konačni smisao ljudskom postojanju, životu i djelovanju: čovjekovu igranju.
Crkva je toga svjesna i tako uči: Šport je radost življenja, igra, slavlje. Kao takav mora se cijeniti i osloboditi svakog pretjerivanja, ističući njegovu besplatnost, sposobnost sklapanja prijateljstva, promicanja dijaloga i otvorenosti jednih prema drugima, kao izraz bogatstva bića, mnogo vrjednijeg i cjenjenijeg od posjedovanja, i prema tome daleko iznad krutih zakona proizvodnje i konzumiranja i svakoga drugog čisto utilitarističkog i hedonističkog shvaćanja života – kaže sv. Ivan Pavao II.
Dakle, igra i šport moraju promicati ljudske vrijednosti, kritički promatrati i odbaciti svaku devijaciju među kojima su najčešće: obezvrjeđivanje tijela, doping, korupcija, nasilje, izigravanje pravila, izvrtanje smisla igre i športa narušavajući njihovu narav. Potrebna je odgovornost da bi se igrom i športom moglo odgajati, da bi oni bili i ostali generator kulture susreta i mira. Ljepota igre i športa kadra je odgajati, biti čimbenik rekonstrukcije odgojnog sustava u službi humanizacije ne samo igre i športa nego sveukupne ljudske aktivnosti.

 

Igra života ne podliježe nikakvoj drugoj igri osim onoj plemenitoj igri s Bogom. A on je toliko zaigran da je zaboravio na svoje dostojanstvo, u zanosu je predao svoga Sina da bude s nama i igra s nama – beskrajnu igru!


Svima vama, dragi Boscovci, želim uspjeh i konačnu pobjedu u toj igri života!

Don Ivan Marijanović
Zagreb, Božić 2020.

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je IMG_20201222_114359-1.jpg

admin